Fasada: Estetika, ali i zaštita
U novije vrijeme klasične se žbuke sve više zamjenjuju sintetičkim (silikatnim žbukama). Još neke od čestih izrada su fasade od kamena, drveta te aluminijskih panela, eternit fasade, fasade od kerrocka…
Foto: Ilustracija
Demit fasada najviše se koristi za obiteljske kuće, a sve se češće izvode fasade od drveta, ali i keramike te raznih betonskih prefabrikata tipa “edil leca” i deko kamen.
Kvalitetna žbuka mora omogućiti isparavanje vlage iz doma prema van, a s druge strane spriječiti ulaz kiše i vlage u unutrašnjost. Žbuka mora biti elastična da bi izdržala sve fizikalne stresove koji nastaju pri ekstremnoj promjeni temperatura (pucanje). Svaka pretjerana štednja na materijalu i nestručno rukovanje može rezultirati velikom štetom.
Što se tiče načina na koji se nanosi fasada, razlikujemo fasadu s ventilacijom ili bez nje. Riječ je o fasadi bez stražnje ventilacije, žbuka se nanosi na toplinski izoliranu nosivu ploču usko priljubljenu uz sam zid. Za fasadu sa stražnjom ventilacijom nosivu ploču treba staviti na konstrukciju od letvica, a između zida i ploče postaviti dodatni izolacijski sloj koji služi kao tampon između ploče i zida i dodatno poboljšava termička svojstva kuće. Za vrhunsku toplinsku izolaciju s vanjske se strane provodi toplinski sloj koji će se protezati cijelom dužinom fasade.
Pri odabiru završne žbuke osim visine i namjene objekta, važno je obratiti pozornost na tip podloge i željeni izgled. Što se tiče boja, svaka ima označen koeficijent odbijanja svjetlosti. Što je ta vrijednost niža, niže je i odbijanje svjetlosti. Nijanse s koeficijentom ispod 30 posto ne preporučuju se za termofasadu.
Izvor: jutarnji.hr
