BUNKERI KOJE JE POKUPOVALA SVJETSKA ELITA: Apokalipsa je lakša uz luksuzni bazen, teretanu i kino u atomskim skloništima
Kako se bogati, jako bogati, pripremaju za apokalipsu? Kupuju nekretnine koje osim luksuznog sadržaja imaju obilježja atomskog skloništa. Sve je više tvrtki u svijetu koje su se specijalizirale za ovakvu, rastuću, potražnju.
Milijarderi se žele osigurati od svih mogućih pošasti, bilo da je riječ o smrtonosnim epidemijama, udaru asteroida ili trećem svjetskom ratu. A nastambe koje će ih štititi od spomenutih zala su istovremeno luksuzne rezidencije u kojima imaju i sadržaj za razbibrigu da im vrijeme brže prođe dok na površini zemlje haraju smrtonosni oblaci nuklearne prašine.
Mnogi pripadnici svjetske elite u koje spadaju top financijaši, sportske zvijezde ili direktori tehnoloških kompanija grade tajna skloništa za svoje obitelji i suradnike. Nagađa se da, primjerice, Bill Gates ima bunkere na svakom od svojih imanja.
Glavni direktor teksaške kompanije Rising S Company Gary Lynch tvrdi kako je prodaja njihovih podzemnih bunkera u 2016. porasla za 700 posto, u odnosu na 2015. Još je zanimljiviji podatak kako je prodaja narasla za 300 posto samo od studenog, odnosno nakon predsjedničkih izbora u SAD-u. Svi njihovi bunkeri izgrađeni su od pločastog čelika, mogu izdržati potres, personalizirano su namješteni te opremljeni visokom tehnologijom, piše CNN. Dizajnirani su da traju više generacija, u njima se može skladištiti hrana za minimalno godinu dana po osobi.
Dok neki ljudi kupuju pojedinačne bunkere i planiraju se od kataklizme zatvoriti sami, drugi žele od nje pobjeći u zajednici, kako bi zadržali osjećaj sadašnje stvarnosti.
Graditelji takvih skupnih skloništa često kupuju stare vojne bunkere i raketne silose koje su izgradili ili SAD ili Sovjeti, a više nisu u vojnoj uporabu. Tako štede stotine milijuna dolara, koliko bi takva izgradnja koštala u današnje vrijeme.
Ove strukturno povezane utvrde dizajnirane su tako da podnesu nuklearni napad, opremljene su vlastitim izvorima energije, pročišćivačima vode, ventilima i filtracijom zraka protiv nuklearno-biološko-kemijskog zračenja (Nuclear-Biological-Chemical, NBC).
U mnogima dolaze i zalihe hrane za jednu ili više godina, a većina ima i hidroponske vrtove kako bi se racionalizirali resursi. Robert Vicino je osnivač jedne takve kompanije – The Vivos Project, tvrdi da je porast interesa za njihova skloništa porastao oko 2016. Obje strane i američki liberali i konzervativci pokupovali su sva mjesta u zajedničkim skloništima. Projekt Vivos može primiti do 5000 ljudi u 575 bunkera, koji koštaju od 160.000 do milijun i 270.000 kuna.
Za one koji bi htjeli nešto luksuznije kompanija nudi i Vivos Europa One, sklonište koje nazivaju moderna Noina arka, izgrađen je za vrijeme hladnog rata u Njemačkoj. Svi Bunkeri ove kompanije prodaju se prazni, jedino tako je moguće da ih pripadnici svjetske elite urede po svom ukusu i potrebama. Moguće je postaviti privatna kina, bazene, teretane. Vicino svoje bunkere naziva podzemnim jahtama, a čak preporučuje novim vlasnicima da za uređenje prostorija angažiraju dizajnere koji su im uređivali plovila. “Većina njih ima luksuzne brodove, imaju veze i ljude koji već poznaju njihov ukus te će im pružiti ono što žele”, kazao je Vicino.
Još jedno sklonište za zajednice je i Survival Condo iz Kansasa koji je razvio Larry Hall. Prenamijenio je dva napuštena raketna silosa izgrađena u 60-ima. “Naši klijenti imaju jedinstvenu prednost uz posjedovanje luksuznog doma koje je istovremeno atomsko sklonište”, kazao je Hill.
Za one koji preferiraju apokalipsu preživjeti sami, odnosno u društvo najuže obitelji mogli bi se odlučiti za Oppidium u Češkoj, još pri izgradnji nazvan je “najvećim bunkerom na svijetu za milijardere”. Ovo postrojenje je najveća tajna koju su nekad izgradili Sovjetski savez i tadašnja Čehoslovačka, gradnja je trajala 10 godina.
Postoje i mnogi arhitektonski uredi koji projektiraju sigurne kuće bilo za zaštitu od požara, poplava ili potresa.
I dok mnogi smatraju kako su luksuzni sadržaji u svim ovim građevinama namijenjenim za smak svijeta realno – nepotrebni, njihovi graditelji kažu da je luksuz koji pružaju neophodan za preživljavanje. “Sva skloništa su za dugoročni boravak, od godinu dana ili dulje. I bolje bi bilo da su udobni”, objasnio je Vicino.
Izvor: 100posto.hr